Sve stvoreno u ovom svijetu ima jedno ograničenje – vrijeme, trajanje. Možete to nazvati život ili postojanje. Čak i kamen ima život. Nakon određenog vremena, taj kamen će se rastaliti, smrviti ili uništiti. Postoji vječni Sanatan zakon, Sanatan Dharma. On kaže: tko je došao, taj će i otići. Tko je dobio mora i predati dalje. Tko je rođen umrijeti će; što je stvoreno biti će uništeno; što je manifestirano nestati će. Sve ima svoje vrijeme.
Pa koja je onda svrha svega toga?
Razvoj svijesti; vratiti se natrag svom izvoru, zato jer smo odvojeni i osjećamo se kao pojedinci. Osjećamo se usamljeno, sretno ili nesretno, osjećamo ugodu ili bol; osjećamo se odvojeni i borimo se za opstanak. Ali, doći će dan kada ćemo se ponovno sjediniti, kada će sve to završiti. To je svrha razvoja svijesti, kako bi pojedinačna duša postala jedno s Božanskim Duhom, što se još naziva i Sveti Duh. Taj Sveti Duh označava cijeli Univerzum. Mi se trebamo razviti u to Jedno.
Razinu tog čistog duha dosegli smo već ljudskim rođenjem, ali nas naša karma može gurnuti natrag ili povesti naprijed. Povećavanje ili smanjivanje – to ovisi o našem radu.
