Kada u svojem srcu i svojem intelektu, u svojem umu, u svojoj svijesti i u svojim osjećajima, imaš mirnoću i znaš da želiš takvog Učitelja, Brahma Nishtha Srotriyu, znalca Brahmana, koji te može nadahnuti prema Brahmanu – tada će ti Učitelj i dati mantru.Svaki Učitelj možda daje drugačije mantre, ali sve su one namijenjene učenicima. Tako postoje gurumukhi ili manomukhi učenici. Gurumukhi je onaj koji je čuo mantru iz usta svojeg Učitelja, takav učenik naziva se gurumukhi. Manomukhi je samozvani učitelj koji misli da sve zna i da mu ništa ne treba. Možeš znati sve mantre, ali to ne donosi ploda. One te neće dovesti do tvojeg odredišta.
Stoga, svaki nam Učitelj daje mantru, mantru koju bi trebali ponavljati. Nemojte žuriti, potrebno je vrijeme da se nađe Učitelj. Doći će taj trenutak. No istovremeno možete pohoditi bilo kojeg Učitelja, ići na svaki satsang. Slušati njihovu mudrost može vam samo koristiti, ničemu ne šteti, ali svejedno, trebate znati tko će postati heroj vašeg srca, vodič vaše duše, svjetlost vaše svijesti i jedinstvo s Najvišim, kozmičkim Jastvom.
Kada dobijemo mantru, postoji nekoliko tehnika koje valja vježbati: vaikhari, upamshu, mansik, ajapa i likhit. Ovo su razine vježbanja mantre. Prvo dolazi likhit, što znači pisanje. Učitelj će vam reći kako se mantra točno piše, potom svaki dan po nekoliko minuta ili sati, kad možete provesti dio vremena u miru, pišite svoju mantru lijepim slovima, puni predanosti i s koncentracijom, jer kaže se Akshar Brahma. Taj akshar, ta abeceda, ta slova su Brahman, jer taj zvuk, Nada Rupa Parabrahma, nastao je iz tih slova. Na svakom od vaših materinjih jezika pišete i potom čitate da biste mogli govoriti. To je vodilja vašeg govora i zbog toga moramo naučiti abecedu, moramo naučiti pisati slova. Dok pišete slova ulaze u vašu svijest i u vašu podsvijest, tako će ući i u vašu višu svijest i stvoriti unutar vas prekrasnu rezonanciju. Tada svoju mantru znate napamet i kada je ponavljate ili pjevate, možete vidjeti slova svoje mantre. Tada će ta slova promijeniti svoju formu, stopit će se sa svjetlosti i postati jedno s njom.
U tom trenutku znate da trebate krenuti s drugim korakom vježbanja mantre koji se naziva vaikhari uccharan, vrlo čisto i pravilno izgovaranje mantre. Dakle, takvo izgovaranje mantre naziva se vaikhari mantra. Om So Ham Saguna Brahma, Sri Dip Paripuran Narayan Namaha, Om Sri Deveshwar Mahadevaya Namaha, Om Prabhu Dip Niranjan Saba Dukha Bhanjan, Om Soham, Aham Brahmasmi, to su biđa mantre. Drugi oblik su kirtani ili dugačke mantre, one koje se pjevaju, poput Gayatri mantre: Om Bhur Bhuvah Svah Tat Savitur Varenyam... Potrebno je mnogo vremena da bi se ponovila dugačka mantra, pritom se izgubi koncentracija i ne može se ući u meditaciju: Om Bhur Bhuvah Svah Tat Savitur Varenyam Bhargo Devasya Dhimahi Dhiyo Yo Nah Prachodayat – i onda ste ekstrovertirani. Ova mantra je savršena, ona vam daje inspiraciju i duhovnu energiju, no ne možete nastaviti prema svojoj višoj svijesti. Samo sukshma, ono malo, ono sićušno – samo ono će otići s nama, samo suština, esencija. Ipak, tvoj Učitelj će odlučiti koju ćeš mantru ponavljati. Vekhari mantra znači uccharan, govoriti, pjevati, naglas. Prvo vježbamo likhit mantru, pisanje mantre, tada postajemo jedno s tim slovima i iz tih će se slova pojaviti rezonancija i svjetlost, onda započinjemo pjevati (izgovarati) mantru. Kada pjevamo (izgovaramo) našu mantru tada će svaka stanica našeg tijela rezonirati, naši centri u mozgu će ostvariti harmoniju, ravnotežu i spokoj, a u srcu će se otvoriti vrata sreće i radosti. Ali samo ako je prisutna Guru kripa, samo tada možemo napredovati, inače ne možemo nastaviti dalje niti uz pomoć te mantre niti bilo koje druge mantre. Nada Rupa Parabrahma. Zbog toga Akshar Brahma, Nada Brahma. Akshar je oblik, ali taj saguna oblik se stapa u nirgunu. Kako? Kao nada, zvuk. Zvuk ne možemo vidjeti ni opipati, samo putem gyan indriya, putem naših ušiju možemo čuti zvuk.
Nakon vaikhari mantre dolazi upamshu, što znači da izgovarate mantru, ali bez zvuka. Jezik se miče i usne se miču ali nema zvuka – upamshu. To postaje sve suptilnije i suptilnije, prolazi kroz naš um i naše tijelo, našu svijest, naš intelekt i našu viveku, i tako dalje. Budi skrivenu i uspavanu energiju u našim čakrama i pročišćava svu negativnu energiju i vasane (op.p.žudnje, čežnje, želje). Vasane su nečistoće, a ta nečistoće zovemo avaran - mal, vikshep i avaran. Mal je nečistoća koja stvara smetnje, stvara nešto slično zavjesi kroz koju ne možete vidjeti. Treba pročistiti mal, vikshepu i avaran. Likhit, vekhari i upamshu će ukloniti te nečistoće.
Tada dolazi četvrta razina ponavljanja mantre koja se zove mansik. Ne miču se jezik ni usne, ne izgovara se mantra, ali iznutra čujete zvuk svoje mantre koja vas usmjerava, stvara koncentraciju i vodi do više razine svijesti, mansik. Nitko ne zna što mislite, ali misli stvaraju karmu. Tan, man, bachan ili dan (op.p. tijelo, um, riječi, imanje) - postoje četiri različita načina kreiranja karmi koje te nikada neće pustiti na miru. Mansik, o čemu god da razmišljaš u svojem umu, to stvara energiju unutar tvojeg osobnog fenomena. Negativne misli stvaraju tamu, bol, patnju, zbunjenost i nevolje. Pozitivne misli osvjetljavaju tvoj fenomen i stvaraju jasnoću, radost, sreću, mir, ljubav, razumijevanje i dobrotu. Ove dvije vrste energija idu usporedo u našem životu. U svakoj čakri je skriveno nešto što ne znamo, ali je tamo i to će biti uzrok našeg slijedećeg života, vodeći nas – kamo i kako.
Peta razina mantre zove se ajapa, to je zadnja razina mantre koja nas vodi u samadhi. Ali ako su prisutne misli, ako se jezik miče ili ako se morate koncentrirati da bi se sjetili, tada ste još uvijek samo na razini koncentracije i niste u meditaciji. Možete zatvoriti oči i sjesti kao da meditirate, no to nije meditacija. Toliko mnogo razmišljate u meditaciji, toliko je mnogo vrittija, mnogo misli, to nije meditacija.
Meditacija je nepomičnost, bez ikakvih misli. Tada, ova Jivatma kreće na svoj put prema Najvišem.